Hold me now...

Ta-daaaaaaaaa, nakon malo premišljanja i malo nagovaranja moje drage D., bacih se na šivanje torbica. Za početak samoj sebi, a onda i njoj. Moja je prava germanofilska, u bojama njemačke zastave (crno-crveno-zlatno ;) ) i ogromna je, 24x40 cm. Nema ni unutrašnji džepić, ni posebnu kopču, ali sve fino drži. Umjesto klasičnog magneta, prišila sam dvije drvene kuglice - crvenu i žutu - i crvenu kopčicu od iste tkanine od koje je i crvena pruga. Mislim da se kuglice naziru na spoju crvene i zlatne pruge. :)







P.S. Ručno šivanje 4 sloja tkanine nije nimalo zabavno. :D Srećom je mašina bila dobra i sve uredno prošila - i debeli pamuk, i šljokice, i najdeblji flizelin koji prodaju u Zagrebu.

Sašij mi mama suknju...

E, da, nekad bilo...danas je moja mama starija gospođa koja više ne vidi dobro, a nema ni živaca za šivanje (izgubila ih je šivajući svojim kćerima, citiram: "Zašto ti ne nosiš odjeću kao tvoja starija sestra, zašto uvijek nešto izmišljaš? Kud sad OVO ide???" A birala sam samo krojeve iz njenih starih Burdi, i onda ih malo dorađivala...).
I tako, prepuštena sama sebi, odlučih da mi treba traper-suknja. Najprije je trebala biti s faltama, ali sam zaključila da bi taj kroj previše naglasio kile koje sam nedavno nabacila. Pa sam se odlučila za balon-suknju. Hahahahahaha. Ali nije tako strašno, ne izgledam kao debela Berta (ne još :D )
Moram učiniti nešto po pitanju fotki, nisam zadovoljna, ali eto, zasad su ovakve...




Ovo što držim u ruci je također moj uradak, ali on je zaslužio svoj vlastiti post. Njegovo veličanstvo germanofilski clutch. <3